Sedam mogućih scenarija ako SAD napadne Iran

1. Ciljani, kirurški napadi, minimalne civilne žrtve, prijelaz u demokraciju

Američke zračne i pomorske snage provode ograničene, precizne udare na vojne baze Iranske revolucionarne garde (IRGC) i postrojbe Basij – paravojne formacije pod kontrolom IRGC-a – kao i na lokacije za lansiranje i skladištenje balističkih projektila te na iranski nuklearni program, piše BBC.

Već oslabljen režim biva srušen te postupno dolazi do prijelaza prema stvarnoj demokraciji, čime bi se Iran mogao ponovno uključiti u međunarodnu zajednicu.

Ovo je izrazito optimističan scenarij. Zapadne vojne intervencije u Iraku i Libiji nisu dovele do glatkog prijelaza u demokraciju. Iako su okončale brutalne diktature, otvorile su godine kaosa i krvoprolića.

Sirija, koja je 2024. provela vlastitu revoluciju i srušila predsjednika Bashara al-Assada bez zapadne vojne potpore, zasad je prošla nešto bolje.

2. Režim opstaje, ali ublažava svoju politiku

Ovo bi se okvirno moglo nazvati „venezuelanskim modelom“, u kojem brza i snažna američka akcija ostavlja režim na vlasti, ali uz umjereniju politiku.

U iranskom slučaju to bi značilo da Islamska Republika preživi – što neće zadovoljiti velik dio Iranaca – ali da bude prisiljena smanjiti potporu nasilnim milicijama diljem Bliskog istoka, obustaviti ili ograničiti nuklearni i balistički program te ublažiti represiju nad prosvjedima.

I ovo je, međutim, malo vjerojatan scenarij.

Vodstvo Islamske Republike već je 47 godina prkosno i otporno na promjene. Čini se da sada više nije sposobno promijeniti smjer.

3. Režim se ruši, zamjenjuje ga vojna vlast

Mnogi smatraju da je ovo najvjerojatniji ishod.

Iako je režim očito nepopularan među velikim dijelom stanovništva, a svaki novi val prosvjeda dodatno ga slabi, i dalje postoji snažna i sveprisutna sigurnosna „duboka država“ s jasnim interesom za očuvanje postojećeg stanja.

Glavni razlog zbog kojeg prosvjedi dosad nisu srušili režim jest izostanak značajnih prebjega na njihovu stranu, dok su oni na vlasti spremni koristiti neograničenu silu i brutalnost kako bi ostali na vlasti.

U kaosu koji bi uslijedio nakon američkih udara, moguće je da Iran završi pod čvrstom vojnom vlašću, u velikoj mjeri sastavljenoj od kadrova IRGC-a.

4. Iran uzvraća napadima na američke snage i susjede

Iran je zaprijetio odmazdom na svaki američki napad, poručivši da mu je „prst na okidaču“.

Iako se ne može mjeriti s nadmoći američke mornarice i ratnog zrakoplovstva, mogao bi uzvratiti balističkim projektilima i dronovima, od kojih su mnogi skriveni u špiljama, pod zemljom ili na zabačenim planinskim padinama, piše BBC.

Američke baze i postrojenja nalaze se duž arapske strane Perzijskog zaljeva, osobito u Bahreinu i Kataru, no Iran bi mogao ciljati i ključnu infrastrukturu zemalja koje smatra suučesnicima u američkom napadu, poput Jordana.

Razoran napad projektilima i dronovima na postrojenja Saudi Aramca 2019., koji je pripisan iranski podržanoj miliciji u Iraku, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske napade.

Iranski arapski susjedi u Zaljevu, svi američki saveznici, s razlogom su izrazito nervozni zbog mogućnosti da bi se svaka američka vojna akcija mogla obiti upravo o njih.

5. Iran uzvraća polaganjem mina u Zaljevu

Ovo se već dugo smatra potencijalnom prijetnjom globalnoj plovidbi i opskrbi energentima, još od iransko-iračkog rata 1980.–1988., kada je Iran doista minirao pomorske putove, a britanski minski brodovi sudjelovali u njihovu čišćenju.

Uski Hormuški tjesnac između Irana i Omana ključna je pomorska točka. Kroz njega godišnje prolazi oko 20 posto svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) te između 20 i 25 posto nafte i naftnih derivata.

Iran je već provodio vojne vježbe brzog postavljanja morskih mina. Kad bi to učinio, posljedice za svjetsku trgovinu i cijene nafte bile bi neizbježne.

6. Iran uzvraća potapanjem američkog ratnog broda

Jedan kapetan američke mornarice na ratnom brodu u Zaljevu jednom je rekao da je jedna od prijetnji iz Irana koja ga najviše brine takozvani „rojni napad“.

Riječ je o scenariju u kojem Iran istodobno lansira velik broj dronova s jakim eksplozivom i brzih torpednih čamaca prema jednoj ili više meta, toliko da ni snažni obrambeni sustavi američke mornarice ne uspiju uništiti sve na vrijeme.

Mornarica IRGC-a već je odavno potisnula konvencionalnu iransku mornaricu u Zaljevu, čiji su neki zapovjednici u doba šaha čak bili školovani u Dartmouthu.

Iranske pomorske posade velik dio obuke usmjerile su na nekonvencionalno, odnosno „asimetrično“ ratovanje, tražeći načine kako nadvladati ili zaobići tehnološku prednost svog glavnog protivnika – Pete flote američke mornarice.

Potapanje američkog ratnog broda, uz moguću zarobljavanje preživjelih članova posade, bilo bi golemo poniženje za SAD.

Iako se ovaj scenarij smatra malo vjerojatnim, vrijedi podsjetiti da je razarač USS Cole, vrijedan milijardu dolara, 2000. godine teško oštećen u samoubilačkom napadu Al-Qaide u luci Aden, pri čemu je poginulo 17 američkih mornara.

Još ranije, 1987., irački pilot borbenog zrakoplova greškom je ispalio dvije rakete Exocet na američki ratni brod USS Stark, pri čemu je poginulo 37 mornara.

7. Režim se ruši, slijedi kaos

Ovo je vrlo stvarna opasnost i jedna od glavnih briga susjednih zemalja poput Katara i Saudijske Arabije.

Osim mogućnosti građanskog rata, kakav su doživjele Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da u kaosu i zbrci etničke napetosti prerastu u oružane sukobe, dok Kurdi, Baluči i druge manjine nastoje zaštititi svoje zajednice u uvjetima nacionalnog vakuuma vlasti.

Velik dio Bliskog istoka zasigurno bi rado vidio kraj Islamske Republike, ponajviše Izrael, koji je već nanio teške udarce iranskim saveznicima u regiji i strahuje od egzistencijalne prijetnje iranskog sumnjivog nuklearnog programa.

No nitko ne želi da najveća bliskoistočna država po broju stanovnika – oko 93 milijuna – potone u kaos, izazivajući humanitarnu i izbjegličku krizu.

Najveća opasnost sada jest da predsjednik Trump, nakon što je nagomilao snažne vojne snage uz iranske granice, odluči da mora djelovati kako ne bi izgubio obraz, čime bi započeo rat bez jasnog cilja i s nepredvidivim, potencijalno vrlo štetnim posljedicama.